U zadnjem izvještaju Europske komisije o cijenama pristupa internetu u EU-u iz ožujka ove godine, Hrvatska nije baš slavno prošla. Usporedne analize pokazuju da su u kod nas cijene interneta veće u odnosu na prosjeke EU-a, i to od 12% za osnovne, pa čak do više od 250% za veće brzine (iznad 12 Mbit/s).
Podaci o dostupnosti internetskih priključaka i raširenosti korištenja interneta u Hrvatskoj nisu nimalo blistavi i svrstavaju Hrvatsku većinom na europsko začelje, o čemu je riječi bilo u prethodnoj kolumni. U ovoj će biti riječi o kvaliteti postojećih internetskih priključaka u Hrvatskoj. Kvaliteta priključka najčešće se povezuje s njegovom brzinom (iako ima i drugih bitnih parametara kvalitete, kao što su stabilnost veze, brzina odziva itd.).
Bez većih razmišljanja, većina bi vjerojatno odgovorila da je negdje između lošeg i osrednjeg, te daleko od zadovoljavajućeg. No što u stvari obuhvaća „stanje interneta“? Ukratko, to su s jedne stane korisnici i njihove navike pristupa internetu, a s druge strane mreže i usluge koje nude operatori i svi ostali pružatelji usluga putem tih mreža. Kada se analizira stanje interneta u medijima, pozornost obično dobivaju samo dva službena pokazatelja o upotrebi interneta, te njihove usporedbe s prosječnim europskim vrijednostima. Da bi se stanje interneta u Hrvatskoj bolje razumjelo, pogled na njega treba proširiti. Potrebno je analizirati i ostale dostupne pokazatelje, statističke, službene i manje službene, ali ipak dovoljno relevantne. Pokušaj toga je sljedeći tekst i njegovi nastavci.
